Evo smo došli i do kraja serijala o Tajlandu koji smo počeli davne 2018. godine. Iako sam cijeli serijal pripremio već u kolovozu, potrudili smo se ubaciti i putopise drugih autora.
Prije par mjeseci je WordPress je promijenio način uređivanja objava i stranica. Koliko je ta novina olakšala posao vrlo je diskutabilno, jer su neke stranice završile u potpunom neredu, pa ih je potrebno nanovo uređivati. Neke su druge radnje postale prava gnjavaža, pa nas je sve to znatno usporilo. Što je, tu je. Idemo dalje.
Ako se želite podsjetiti, u prvom nastavku serijala smo pisali o vrtovima Nong Nooch, Budinoj planini Kao Chi chan i Silverlake-u. Živopisni muzej Anek Kusala Sala je bio tema drugog nastavka, dok smo u trećem posjetili veliki kompleks hramova Yanasangwararam.
U posljednjem nastavku serijala vodimo vas u jedno od najpoznatijih turističkih odredišta Tajlanda, na sjeveru Pattaye. Nazivaju ga Prasat Sut Ya-Tum, u svijetu je poznato i pod imenom Sanctuary of Truth, što bi se kod nas prevelo kao “Svetište istine”.
Ovaj jedinstveni hram je u potpunosti sagrađen od drveta i navodno je najviša drvena struktura u svijetu. Ta vrsta gradnje je u prošlosti bila tipična za teravadski budizam, za razliku od mahajanskog koji je bio dominantan na tim prostorima prije pojave teravadskog. Nešto o tome možete pročitati u serijalu o Angkoru u Kambodži. Slično podjeli kršćanske tradicije na katoličku, pravoslavnu i protestantsku, tako se i budistička tradicija dijeli na pomenute dvije. (Po nekima se treća tradicija, vajrajana, smatra zasebnom, po drugima opet dijelom mahajane, ali tu ćemo raspravu ostaviti po strani.)
Hram se najbolje može opisati kao “radovi u tijeku”. Kako drvo vremenom propada, dijelovi se moraju stalno obnavljati, što odražava teravadsku filozofiju o prolaznosti života i reinkarnaciji, te ciklusu zvanom Samsara o kojem sam malo pisao u trećem nastavku serijala. Ovi “radovi u tijeku” me podsjećaju na mog bivšeg šefa, koji je antenu za radio u autu napravio od nekakve žice koju je selotejpom zalijepio za vjetrobran i tako se vozio godinama. On mi je tad objasnio da privremena rješenja traju vječno, dok su trajna uvijek vremenski ograničena. I stvarno, bio je u pravu.
Svetište istine je ogromna drvena građevina u obliku pagode na sjeveru Pattaye. Visoka 105m, kažu da je to najviša drvena građevina u svijetu.
Do hrama se može doći na razne načine: niskobudžetnom kombinacijom redovne linije u tzv. “baht autobusu” za oko €0.25, te taksi motocikla za oko €1. Ovisno o stupnju komfora koji si želite priuštiti i brojnom stanju grupe kojoj pripadate, možete unajmiti motocikl taksi, baht autobus ili standardni taksi. Inače, baht autobus je ustvari pick up, kojem je stražnji dio sa dvije klupe na stranicama prekriven plastičnom ceradom za zaštitu od kiše i sunca. Napredna verzija tradicionalnog tuk-tuka. Koliko se sjećam, ulaz u kompleks hrama je bio oko €12.
Nakon šetnje kroz park dolazimo do vidikovca i okidamo prve snimke hrama. Prolazimo kroz kontrolu karata I stazom se upućujemo pravo prema njemu. Usput nailazimo na rezbarene drvene statue raznih likova iz mitologije.
Doslovce cijeli hram je prekriven rezbarijama što predstavljaju razne motive iz tradicije budizma i hinduizma iz kojega budizam preuzima panteon božanstava, polubožanstava, demona i ostalih stvorenja. Unutar samog hrama je debela hladovina, pa na miru možete razgledati postavke iz tradicije i mitologije, koje su tipične za sve budističke hramove, pa vas neću dalje zamarati detaljima. Ogromni stupci od plemenitog drveta starog po 400 godina nose cijelu konstrukciju.
Drveni dijelovi hrama postepeno propadaju pod utjecajem vremenskih (ne)prilika te se stalno obnavljaju, što predstavlja budističku metaforu prolaznosti i neprestane obnove. Drvodjeljci su non-stop u poslu i njihov rad možete vidjeti u radionici pored hrama. Čujem da je rad na ovom hramu zaslužam za održanje stoljetne tradicije zanata.
Ako vam sve ovo nije dosta, dostupne su vam aktivnosti kao jahanje na slonu, konju, vožnja ATV-om, brzim ili tradicionalnim čamcima tako da hram možete vidjeti i s mora. U kompleksu hrama možete pogledati umjetničke predstave i mačevanje. Tu su bar-restoran i suvenirnica, ali sam se ja nakon obilaska po strašnoj vrućini odlučio povući u hladovinu apartmana. Turizam je naporna aktivnost, ali se svakako isplati. Stoga ćemo ovaj serijal završiti kredom Putopisa.net – izrekom koja se pripisuje sv. Augustinu: Svijet je knjiga. Ako ne putuješ, vidiš samo jednu stranicu.