Zabundane i uzbuđene, Martina i ja koračamo prema staroj gradskoj jezgri Salzburga. Do Božića je svega deset dana i ulice su prepune ljudi, no blagdansko je ozračje gotovo opipljivo i svi su dobre volje. Nas se dvije smijuljimo jer je to popodne bilo predviđeno za vođeni obilazak Salzburga, no grupa je bila prevelika, vodičica pretiha i zbog gužve gotovo da nismo mogle razaznati ništa od rečenog. Zato smo odlučile preskočiti katedrale, muzeje i suhoparne činjenice kojima je obilazak započeo te grad istražiti same. Vikend smo ionako željele provesti na božićnim tržnicama, s kuhanim vinom u ruci. Nemojte me krivo shvatiti – obožavam povijest, no ovaj smo put samo željele uživati u blagdanskom veselju i kupnji božićnih ukrasa. Ako ipak želite prošetati ponekim dvorcem i pojesti komad torte s pogledom na jezera i planine – Salzburg i regija Salzkammergut vjerojatno su najbolje mjesto za to. Iako ćete poželjeti istražiti svaki kutak, ni produženi vikend nije loša ideja.
BOŽIĆNA BAJKA SALZBURGA: KUHANO VINO I ORIGINAL MOZART KUGLE
Osim lijepih velikih trgova, kojima dominiraju razna arhitektonska postignuća, Salzburg se može pohvaliti i nizom simpatičnih uskih uličica. Iako vjerojatno najljepše u božićno doba, vrijedne su posjeta u svako doba godine. Najzanimljivija, i možda pomalo magična, je Getreidegasse koja je pravi dokaz salzburške dovitljivosti. U njoj lokalci mogu nestati u trenu, samo da bi se pojavili ulicu dalje kao da se ništa nije dogodilo. Naime, Getreidegasse je ulica u kojoj kuće imaju tajne prolaze! Durchhäuser, odnosno u prijevodu „kroz kuće“, povezuju spomenutu i njoj paralelne ulice te vam tako omogućuju razne prečace. Dapače, u jednom od tih prečaca možete popiti i kavu, a potom nastaviti svojim putem u sasvim drugoj ulici.
Dok smo tako hodale duž Getreidegasse i virile u njene skupe izloge, ujedno smo uživale i u Mozart kuglama. Doživljaj Salzburga ne bi bio potpun bez spomena na njegovog najpoznatijeg stanovnika! No, na moje iznenađenje, autentične Mozart kugle nisu crvene i prilično su drugačije od onih na koje smo navikli. Naime, umotane su u srebrno-plavu foliju, a napravljene su s tamnom čokoladom. Oko 100 grama nas je koštalo gotovo 4 eura.
Spontano smo naišle na jednu od božićnih tržnica i ondje odmorile uz kuhano vino i prvi shopping božićnih ukrasa. Ručno rađeni Djedovi i Bake Božićnjak te kućice u alpskom stilu uvijek me raznježe pa je tako bilo i taj put. Potom smo se uputile uzbrdo, kroz još nekoliko uskih uličica prema Hohensalzburgu. Ne samo da je jedan od zaštitnih znakova Salzburga, već je ujedno među najvećim dvorcima u Europi. S pogledom na grad koji je bio pokriven tankim pokrovom snijega i mirisom toplih napitaka i borovine, gledale smo kako se sumrak polako spušta na grad. Probale smo kuhani punč i zaključile da nije loš, ali da je vino ipak bolje.
ZBOG ST. WOLFGANGA POŽELJET ĆETE DA JE BOŽIĆ CIJELE GODINE
Austrijska su jezera nadaleko poznata po svojoj ljepoti. Ljeti okupana zelenilom, a zimi pod snježnim pokrivačem – uvijek su poput prizora s razglednice. Salzkammergut je regija koja se proteže od Salzburga, preko austrijskih Alpi, sve do Dachsteina i takvih joj fotogeničnih prizora zaista ne nedostaje. Mnoštvo malih sela i gradova čekaju na posjetitelje, znajući da nitko ne može ostati ravnodušan na ove bajkovite prizore. Vjerujem da ne možete pogriješiti koji god izaberete kao svoju destinaciju.
Ulice St. Wolfganga krenule smo istraživati u rano jutro, no usprkos tome, grad je već bio živahan. Posjetitelji su u rukama držali vruće napitke, a svako toliko začule bismo zvonce na vratima neke od suvenirnica. Mnoštvo posjetitelja nije nas začudilo, budući da u njegovoj božićnoj tržnici možete uživati s pogledom na jezero Wolfgang i Schafberg planinu – zaista nesvakidašnji prizor.
Vijugave ulice brzo su nas primile u svoj zagrljaj, a naše je divljenje raslo svakim korakom. Raznobojne kućice nižu se jedna do druge, a gotovo svaka izgleda poput popularnih „ginger bread“ kućica. Drvena prozorska okna okićena borovim grančicama, kuglicama i svjetlima te balkoni čije ograde svojim dizajnom podsjećaju na najfiniju čipku. U tom mi je trenu palo na um da bih, kao u bajci o Ivici i Marici, mogla otkinuti komadić s neke od njih i njime se osladiti kao keksom ili čokoladom. Zbog te želje za slatkim, ali ne mogavši se zasititi ovih blagdanskih prizora, našle smo pravu austrijsku kavanu s pogledom na jedan od trgova i svaka smazale po komad torte. „E ovo je pravi Advent. Ovo sam htjela.“- rekla mi je očarana Martina. I ja sam se svesrdno složila s njom.
PREDAH U BAD ISCHLU, TAJNOM GLAVNOM GRADU AUSTRIJE
U rano nedjeljno poslijepodne, zatekle smo se na ulicama Bad Ischla, prilično gladne. Nakon vožnje kroz prekrasnu prirodu, koja je sada spavala pod nekoliko slojeva svježeg snijega, gradske su mi se ulice činile nezanimljivima. Nemojte me krivo shvatiti, Bad Ischl je s razlogom na popisu popularnih austrijskih destinacija. Termalne kupelji nude luksuzne odmore za one dubljeg džepa, a grad i danas slavi jedan od najpoznatijih susreta europske povijesti – onaj Franje Josipa 1. i njegove voljene Sissi, koji se zbio 1853. godine. Tijekom njenog burnog i ne uvijek sretnog života, Bad Ischl je postao Sissina utjeha i često je boravila u njemu. Njezin je lik stoga u izlozima suvenirnicama, na tendama kavana i u imenima restorana. Dapače, njena ljubav prema gradu donijela je Bad Ischlu titulu „tajnog glavnog grada Austrije“.
Kao prave turistkinje, odlučile smo sjesti u Cafe bar i restoran Sissy, koji je na prvi pogled djelovao kao da potječe iz doba voljene carice. Sa svojim mramornim stolovima i stupovima te velikim prozorima s pogledom na ulicu, činio se kao dobar odabir. Obrok je, nažalost bio prilično bezukusan i nimalo pamtljiv. Tek me je pogled na konjske zaprege u šetnji uz rijeku malo oraspoložio. Pomogla su i blaga slastičarnice Zauner, koju nikako ne smijete zaobići nađete li se u blizini, posebice volite li marcipan i/ili praline.
HALLSTATT – KAD SAN POSTANE STVARNOST
Kad bih vam rekla da sam posjet Hallstattu iščekivala cijeli vikend, to zapravo ne bi bilo točno. Ne bi bilo točno ni kad bih vam rekla da sam taj posjet iščekivala danima prije, od kad smo Martina i ja dogovorile ovaj put – o Hallstattu sam čitala i sanjarila mnogo ranije. Ovaj sanjivi gradić pojavljivao se svako toliko na mojim društvenim mrežama i sve sam te fotografije brižno čuvala i spremala. Stoga, ako je St. Wolfgang bio ugodno iznenađenje, Hallstatt je bio dugo priželjkivana destinacija koja se te nedjelje konačno materijalizirala preda mnom.
Okupan srebrnom izmaglicom i svim tonovima ledeno plave koju možete zamisliti, djelovao je gotovo nestvarno. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da su planine zdesna i zvonik u daljini zaista stvarni. Možda zato što je prizor bio još ljepši nego sam očekivala. Dugo sam ga upijala prije nego što sam bila spremna zaputiti se njegovim popločenim ulicama.
Današnji Hallstatt broji manje od tisuću stanovnika pa ga neki tako nazivaju selom, a neki gradom, no njegova je dugovječnost neosporna. Isto vrijedi i za rudnike soli na kojima počiva, a koji se smatraju najstarijima na svijetu. Njegove su raznobojne kuće utkane u tijelo planine i zbog toga ćete, u kojem god smjeru pogledate, ugledati bajkovite prizore. U trenutku kad su se svjetla počela paliti, a njihov odsjaj ljeskati na površini jezera, ja sam već odlučila da je ovo zasigurno jedno od najljepših mjesta na svijetu.
Iako glavnom ulicom možete relativno brzo stići od jednog kraja do drugog, nas smo dvije šetale čitavu vječnost. Ulazile smo u male dućane i razgledale ručno rađene anđele, velike i male. Divile smo se oslikanim kuglicama i drvenim igračkama. I neprestano fotografirale. Pri svakom izlasku iz trgovine, na svakom uglu, na malenom trgu… Nebrojeno mnogo fotografija, sa željom da ne zaboravimo nijedan detalj ovog prekrasnog mjesta.
Već je davno pao mrak kad smo sjele za veliki drveni stol u jednoj od gostionica i naručile vruću čokoladu. Ruksaci su nam bili prepuni božićnih ukrasa i suvenira, a misli zaokupljene prekrasnim prizorima viđenima toga vikenda. Usprkos umoru, bile smo odlično raspoložene i čavrljale smo s ostalim turistima, jednako oduševljenima izletom u Hallstatt i cijelom regijom. Da, Salzkammergut zaista zna kako probuditi blagdanski duh i izmamiti osmijeh na lice.