Kad sam početkom ovog milenija (ili krajem prošlog, kako već računate 2000. godinu) bio u Kostariki, u jednom šoping centru sam primijetio gomilu zastava država, među kojima je bila i hrvatska. Nakon osvojenog 3. mjesta vatrenih na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998., svi su čuli za Hrvatsku i znali su poimence cijeli hrvatski tim! Takav je slučaj bio gdje god sam putovao po svijetu. Da stvar bude interesantnija, nakon drugog mjesta na svjetskom prvenstva u Rusiji 2018., čujem da Južnom Amerikom kolaju takve legende o našoj predsjednici da bi joj pozavidjela i Evita [Peron]. Ponajprije zahvaljujući nogometašima, Hrvatska je prilično poznata u svijetu.
Za razliku od Hrvatske, vrlo malo ljudi po svijetu je čulo za Sloveniju. I kad su nešto načuli o njoj, miješaju je sa Slovačkom. I kako sad u svijetu promovirati odredište o kojemu nitko nije čuo?
Od naše vodičice Ane saznajem da su Slovenija i Hrvatska vrlo uspješno udružili snage u promoviranju turizma na Australskom tržištu, što mi je bilo vrlo drago čuti. Svijet bi bio daleko ljepše mjesto kad bi ljudi surađivali umjesto da se non-stop koškaju.
Bilo kako bilo, Slovenci su svjesni da su mala i nepoznata zemlja u svjetskim razmjerama i svojski se trude iskoristiti nove svjetske trendove u turizmu. S tim ciljem su u 2019. godini kreirali komunikacijsku platformu “My Way“, kao nadogradnju inteligentno sročenog branda I Feel sLOVEnija, o kojem smo govorili ranije.
Hotel Sport i Grajski vrt
Došao red na Dolenjsku i upućujemo se prema Otočcu. Prvo odredište je hotel Sport gdje nas dočekuje Matej.
Odmah iza hotela je Grajski vrt, gdje nam Andrej objašnjava detalje o uzgoju super hrane – povrća, trava, aromatičnih biljčica i bobica – koja dolazi izravno na tanjure u hotelu.
Od njega sam čak čuo i jednu nevjerojatnu stvar. Gosti iz Hong Konga su bili toliko oduševljeni konceptom da su sami radili u vrtu! Gdje to ima? Plaćaju da kopaju!!! Dok čavrljamo o prednostima lokalno uzgojene hrane bez kemikalija, ponuđeno nam je osvježavajuće piće bazirano na flori iz bašte. Nema šećera, blago slatkasto od voća. Neće vam škoditi, to je sigurno.
Matej nas vodi u obilazak hotela Sport. Sve su sobe tematske – svaka ima biranu spravu za rekreaciju i na zidu je poster poznatog sportaša ili sportašice – prema prijedlozima gostiju.
Naravno, kakve bi to bile terme da nema bazena s termalnom vodom, teretane, saune i ostalih esencijalnih wellness sadržaja. Dalo bi se ovdje uživati.
U parku ispred hotela je raj za Tarzana, ako ga uhvati nostalgija. Tu su svakojaki rekviziti za aktivnosti u krošnjama drveća. Naravno, samo uz strogi nadzor instruktora. Ništa se ne prepušta slučaju. Mi smo se ipak ograničili na slikanje.
Dvor Otočec na Krki
Vozimo se prema obližnjem dvoru na Otočcu, koji se nalazi na otoku usred rijeke Krke. Budući da sam tu nekad davno bio, zanimalo me što se promijenilo u međuvremenu. Odmah nas vode u dvorsku vinoteku u jednom od tornjeva. Našem oduševljenju nije bilo kraja. Vrhunski specijaliteti za nepce i oko. Da ugođaj bude potpun, sve je popraćeno odličnim izborom slovenskih vina.
Dok uživate, možete se izolirati od vanjskog svijeta vratima koja se zaključavaju iznutra. Ipak, da vas slučajno ne bi ponio zanos i oduševljenje, nema stolica. Nema onoga da se zapijete pa ne možete ustati. Sitan, ali važan detalj.
Vrlo uljudni domaćin nas pita što mislimo o vinima. I prije nego je itko od nas uspio reći riječ, naš vozač viče “izvrsno!” On, naravno ne pije, čovjek je vrhunski profesionalac i toplo bih ga preporučio ako vam ikad zatreba ta vrsta usluge. Jedino je čudno to što je Zagorec. Nikad još nisam sreo Zagorca koji ne pije vino, ali za sve postoji prvi put.
Nakon gableca u tornju, sjedamo unutar dvorišta dvora. Kava i kolači. Čista petica.
Nisam u prvi trenutak bio ni svjestan koja mi je čast pripala biti na istom mjestu gdje su odsjedale poznate face, uključujući astronaute iz misije Apollo 11, Nikitu Hruščova, pa čak i Jamesa Bonda!
To je sad hotel sa 5 zvjezdica, idealan za grupne posjete. Idealan je i za odvajanje od lošeg utjecaja vanjskog svijeta.
Apiturizam
Na koje sve ideje maštoviti ljudi znaju doći. Spojite zelene destinacije, apikulturu i turizam, pa ćete dobiti apiturizam. Spoj pojedinca s prirodom, kulturom i društvom. Kako to izgleda u praksi, demonstrirala nam je vrlo simpatična gđa Andreja Stankovič iz Novog mesta, koja se bavi pčelarstvom i grnčarijom.
Nakon prezentacije o svojim djelatnostima u radnji okićenoj mnogobrojnim priznanjima, punoj njenih vlastitih grnčarskih rukotvorina i pčelinjih proizvoda koje tu možete kupiti, uputili smo se kolima u prirodu.
Nakon kraće vožnje do šume, prošetali kroz debelu hladovinu drveća uz potok do insteresantno građene kućice gdje drži pčelinjake. Gđa Andreja nam objašnjava da je prednja strana konstruirana tako da omogući cirkulaciju zraka koja pogoduje pčelama pri ulijetanju i izlijetanju. U kućici se može i boraviti. Tu je sve što vam treba.
Unutar kućice, iza staklene stijenke možete vidjeti pčele na djelu. Neke su samo za naše oči demonstrirale svoj čuveni ples kojim ostalim pčelama pokazuju gdje ima hrane.
Tu su i dva kreveta za masažu. Naime, njena kćerka je profesionalna masažerka i jedna od specijalnosti je i tretman losionom na bazi meda u cilju detoksifikacije. Dodatna zanimljivost su maske za zrak koji prolazi kroz košnice.
Slijedi kolač i cviček – karakteristično kiselkasto vino, vrlo popularno među profesionalcima. Kako čujem, u posljednje vrijeme je postalo vrlo popularno među turistima!
Restoran Oštarije
Posljednje odredište našeg putovanja su Dolenjske toplice i hotel Herbelier Oštarije. Dočekuje nas postavljen stol s predjelom. Veseli i srdačni chef Roberto prosto zrači pozitivnom energijom. Takav entuzijazam se rijetko viđa. Objašnjava kako su krenuli od maloga i bazirali menu na lokalnoj ponudi namirnica.
Restoran je inače ustavna carevina. Pogledajte sliku ako ne vjerujete.
Sjedamo za stol. Čitam menu na slovenskom i pokušavam dokučiti o čemu se radi. Koje maštovite kombinacije! Jedno znam sigurno: fine dining, na moje veliko zadovoljstvo.
Jela idu jedno za drugim. Opet praznik za oči i nepce, uz obvezna odabrana vina uz svako jelo.
Nakon izvrsne večere, Roberto nam je pokazao hotel. Namještaj je ručno rađen. Nema nepotrebnog bacanja starijih stvari koje su još uvijek u odličnom stanju i služe svrsi. Živjeti s prirodom. Održivost.
Uz domaću kapljicu opraštamo se od Roberta. Čovjek je car! Sad mi je jasno zašto su Oštarije carska država. Vrijeme je za povratak doma. Šteta. Baš kad sam se navikao.
I za kraj…
Ovo je prvi put kako pišem o Europi. Nekako mi se činilo da nisam imao ništa novo reći, jer mi je sve nekako slično u usporedbi s ostalim kontinentima.
Moram priznati, bio sam u krivu. Naši dovitljivi susjedi su nam pokazali kako se i od naizgled običnih stvari može napraviti turistička atrakcija uz vrhunsku kvalitetu s 5 zvjezdica. Na svim mjestima gdje smo bili domaćini su se svojski potrudili da nam boravak učine što ugodnijim i u tomu su potpuno uspjeli. I ne samo to – pratilo nas je prekrasno vrijeme. Nije mi jasno kako su to uspjeli organizirati.
Kao zaključak, citirat ću mantru velikog putnika, također vječitog turiste: “idi tamo gdje te tretiraju najbolje.” Koliko sam mogao vidjeti, Slovenci su to u potpunosti shvatili.