Prvih par koraka na atenskom tlu činilo mi se nestvarnim. Je li moguće da sam, ne samo na istom planetu, već na istom kontinentu? Svega nekoliko sati ranije nervozno sam čavrljala sa svojom Uber vozačicom o njenom putu u Izrael. Ono što bi inače bila vožnja od 30 minuta pretvorilo se u pravi pohod do zagrebačke zračne luke. Naime, godina je 2018. i Zagreb je te ožujske noći zatrpala snježna oluja kakvu mlađe generacije nikada nisu vidjele. Mojih dodatnih sat vremena prije polijetanja, planiranih za ispijanje kave i čitanje Grka Zorbe, pretvorilo se u jurcanje do check-in pointa, kroz kaos na svakom od terminala jer se pola zaposlenika tog jutra nije pojavilo na vrijeme.
Stoga, zasigurno možete razumjeti da mi se koračanje sunčanim atenskim ulicama, dok sam pratila Zrinku i njezin ruksak ispred sebe, činilo posve nadrealnim. O Ateni sam pročitala razna mišljenja. Dio putnika i putopisaca tvrdio je da je pravo razočaranje, dok su drugi pak tvrdili da ih je toliko šarmirala da su se poželjeli odmah preseliti u ovu kolijevku zapadne civilizacije. Meni se tog popodneva, sa svojim kamenim trgovima i velikodušno rasprostrtim sunčevim zrakama, učinila božanstvenom. Nekoliko toplih dana i mnogo pilećih souvlakija kasnije, moje je mišljenje ostalo nepromijenjeno.
ŠETNJA PLAKOM I VEČERA S POGLEDOM NA AKROPOLIS
Nestrpljive i znatiželjne, odmah smo se bacile u istraživanje. U tankim džemperima, s jaknama u rukama, otputile smo se na dugu šetnju od hotela prema Akropolisu. Put nas je neizbježno nanio u Plaku, četvrt podno Akropolisa načičkanu restoranima i trgovinama koja privlači i turiste i lokalce. U njenim uličicama, između bijelih kućica i šarenih drvenih prozora te su večeri ljudi čavrljali i smijali se, onako kako to znaju samo stanovnici toplijih krajeva. Krećete li se prema Akropolisu, te će se ulice početi blago uspinjati uzbrdo i pretvarati u male labirinte nalik onima kakve viđate na razglednicama iz Grčke. Tih ljupkih prizora nisam se mogla zasititi ni u danima koji su uslijedili.
Ipak, Zrinka i ja pronašle smo restoran prije tih malih uspona i uskih uličica, i to samo s jednim ciljem – večerom s pogledom na Akropolis. U doslovnom prijevodu riječ akropolis znači „grad u visinama“. I on to zaista jest. Na kamenim stijenama, čak 70 metara iznad naselja, Akropolis stoji kao kruna grada. Te noći, obasjan svjetlima, djelovao mi je mistično i nisam mogla skinuti pogled s njega. Naravno, veličanstven je i tijekom dana, ali mislim da će mi zauvijek biti drago što sam ga prvi put vidjela noću.
OBILAZAK POVIJESNIH MJESTA KAO PRAVA AVANTURA
Iako se gotovo svaki veći europski grad može pohvaliti bogatom i nerijetko burnom prošlošću, zaista je malo onih koji se mogu mjeriti s Atenom. U gradu koji je iznjedrio demokraciju te bio dom filozofa, književnika i mislilaca koji su promijenili svijet, gotovo da je sve što ugledate spomenik. Bitke i povijesni događaji isprepliću se s mitovima i nude toliko uzbudljivih priča da će vam se možda učiniti da je samo pitanje vremena kad ćete ugledati Sokrata kako raspravljala sa svojim sugrađanima.
U želji da doznamo što više, odlučile smo se za vođeni obilazak. Poznate „free walking tours“ i ranije su se pokazale kao puni pogodak u većim gradovima. Svidio mi se koncept prema kojem ne traju predugo, a iako to niste dužni, vodičima ostavljate napojnicu prema vlastitom nahođenju. To najčešće znači da obilasci nisu suhoparni i vodiči su često simpatični ljudi koji vole svoj posao i grad u kojem žive.
Ipak, mislim da nas ništa nije moglo pripremiti na Georgea Kokkosa. Napominjem, imala sam sjajnih vodiča na svojim putovanjima, ali George je samo jedan. S toliko ljubavi, strasti i humora prepričavao nam je zgode iz Atene i dana njene slave, da nam se učinilo da bi svakog trena mogli zakoračiti u 5. stoljeće prije Krista. Intrige, drame, važnost politike i sve drugo što je Atenu učinilo velikom ispričano nam je na ulicama koje vode prema Akropolisu. Na jednom od brdašca, na moje oduševljenje, George je crtao plan bitke i objašnjavao kako je Atena porazila moćnu Perziju. Sljedećeg smo trena već sjedili na livadi i raspravljali o tome mislimo li da je atensko poimanje demokracije bila dobra ideja, budući da su svi njeni odrasli stanovnici bili obavezni aktivno sudjelovati u radu vlade i donošenju odluka.
Najvećim pobjedama toga dana ipak smatram što nam je George rekao nešto što mi se zauvijek urezalo u sjećanje: „First you have to do the Marathon, then you can have the Parthenon.“ Tako suštinski grčko, a tako primjenjivo na svakodnevicu i sve životne bitke. Druga sjajna stvar je bila to što smo Zrinka i ja upoznale Sarah, djevojku iz irskog Galwaya s kojom ćemo se družiti narednih dana i ostati prijateljice i u godinama koje dolaze, uz moto „Athens happens“.
AKROPOLIS – MJESTO GDJE SE ISPREPLIĆU MISTIKA I POVIJEST
Simbolu grada divile smo iz daljine svaki put kad bi nam se našao u vidokrugu, no željele smo ga istražiti izbliza i iznutra. Već sam uspon do Propileja, koji obilježava ulaz, čini se kao hod kroz prošlost. No, tek kad se nađete na stubama i promotrite veličinu i preciznost stupova koji se penju daleko u vis, dobit ćete pravi dojam grandioznosti onoga što je pred vama.
Akropolis je izgrađen u zlatno doba Atene, u 5. stoljeću prije Krista te i danas svjedoči njenoj moći. Zamišljen je prvenstveno kao tvrđava, no ujedno sadrži hramove kojima se iskazuje štovanje bogovima te nekoliko drugih povijesnih građevina. Najpoznatija od njih je Partenon, hram izgrađen u čast božici Ateni, koju su Atenjani smatrali svojom zaštitnicom i prema kojoj je grad dobio ime. Atena je bila božica mudrosti, rukotvorina i ratovanja te stoga ne čudi što je u umjetnosti često prikazana s kacigom na glavi i kopljem u ruci. Osim Partenona, pažnju nam je svakako privukao i Oden, veličanstveni amfiteatar koji je izgledao vrlo očuvano. Kasnije smo doznale da je obnovljen 1950-ih.
VEČERI REZERVIRANE ZA ZALASKE SUNCA
Iako moram priznati da nikad nisam vidjela zalazak sunca koji mi se nije svidio, Atena je zaista posebna po tom pitanju. Okružena sa sedam brda , od kojih je svako posebno i ima svoju priču, Atena će vam ponuditi zalaske kojih ćete se još dugo sjećati. Naše druge večeri u gradu, popele smo se na stijene koje okružuju Akropolis, dakako najpoznatije i najpopularnije brdo grada. Dok smo sjedile i promatrale grad, svjetla su se polako palila i naviještala sumrak. Nekoliko trenutaka nakon, žamor oko nas zamijenili su uzdasi, kojima smo se i same pridružile.
Drugo omiljeno brdo je Lycabettus, ne samo zbog sjajnog pogleda koji se s njega pruža, već i zbog prestižnih restorana i žičare koja vas vodi do njega. Nas tri smo se ipak odlučile na Philopappou, ponajviše zbog blizine Akropolisu i dijelovima grada koji su nam do tad postali omiljeni. Ta se odluka pokazala punim pogotkom. Nakon malo planinarenja kroz raslinje (zvuči nevjerojatno budući da je riječ o središtu grada), stigle smo na čistinu koja je pružala prekrasne poglede na Akropolis s jedne strane te luku i obalu s druge. Dok je narančasto sunce izranjalo iz dubina, pomislila sam kako je Atena sve što sam očekivala i još puno više od toga.
ČITANJE NA AGORI KAO KRUNA PUTOVANJA
Nakon što smo nekoliko dana u prolazu obilazile njene ograde i već bile nervozne što ne vidimo ulaz, našeg smo posljednjeg dana konačno ušle u Agoru. Pomisliti da hodamo tragovima Atenjana koji su se ovdje okupljali da bi trgovali, družili se i slušali filozofske rasprave, posebno je iskustvo. U duhu toga, Zrinka i ja pronašle smo svaka svoj kamen, zasjele i posvetile se čitanju. S pogledom na Akropolis, i mirisom bilja oko nas te suncem koje je osvjetljavalo stranice moje knjige, ovo sam iskustvo zapamtila kao najdraže tijekom našeg kratkog puta.
Nakon čitanja, obišle smo i Hefestov hram koji se nalazi na rubu Agore, a koji je jedan od najbolje očuvanih grčkih hramova. Hefest je bio bog vatre i zaštitnik kovača i obrtnika, a danas je njegov hram i područje oko njega mjesto za odlične fotografije i ugodnu šetnju kroz puteljke okružene zelenilom. Put će vas vjerojatno nanijeti i do Stoe Attalus, muzeja Agore. Iako će vam se učiniti da je ovu zanimljivu zgradu, okruženu maslinama i mačkama koje odmaraju, dovoljno vidjeti izvana, ipak preporučujem da nakratko zavirite i unutra.
SUNČANI GRAD OSEBUJNOG KARAKTERA
U svojim smo beskonačnim šetnjama gradom, naravno, vidjele i manje lijepe četvrti – napuštene zgrade i tvornice, išarane grafitima i s razbijenim prozorima. No, nikako nisam mogla dokučiti one negativne osvrte na grad koje sam pročitala prije puta. Za mene su ta napuštena mjesta bila tek dio grada koji ima osebujan karakter. Melodičan jezik koji sam poželjela naučiti, ukusna hrana, popločeni trgovi i mirisno raslinje na svakom koraku… Moje oduševljenje nije splasnulo ni u jednom trenutku. Najtopliji glavni grad Europe za mene je bio upravo to – suncem obasjano mjesto na koje bih se uvijek rado vratila.
